Razmislite o tome da morate cijelo vrijeme pratiti svaku reprodukciju svake pjesme. Upravo je to zadatak s kojim se suočava autorska naknada za prava na izvedbu naplatna društva poput BMI i ASCAP. Njihova je odgovornost točno znati koje se pjesme njihovih članova puštaju i gdje kako bi mogli točno distribuirati tantijeme izdavačima i tekstopiscima.
Posao je sam po sebi herkulovski, ali skupine imaju metode za upravljanje ogromnim pothvatom. Evo kako pristupaju svakom medijskom sektoru kako bi bili sigurni da će njihovi članovi biti plaćeni. Imajte na umu da se ove informacije primarno odnose na prikupljanje tantijema za prava na izvedbu u SAD-u, a točnije na ASCAP i BMI praksu. Međutim, osnove su iste u većini teritorija.
Autorski honorari za radio
Praćenje radijskih predstava daleko je jedan od najzastrašujućih zadataka s kojima se susreću grupe za prikupljanje prava na izvođenje. Budući da je potpuno nemoguće generirati popis svake pjesme koja se pušta na svakoj radio postaji vrijeme (a kamoli upravljanje tim podacima), skupine za zaštitu prava prikupljanja rješavaju ovaj izazov na nekoliko različitih načina načine.
BMI koristi kombinaciju javljanja stanica i digitalnog nadzora. Zahtijevaju od svake postaje kojoj izdaju licencu da vodi dnevnik pjesama koje pušta određeno razdoblje svake godine.
Obično svaka postaja prijavljuje svoje popise pjesama za razdoblje od tri dana. BMI kombinira te podatke s digitalnim praćenjem radijskih emisija kako bi došao do ideje čije su pjesme u velikoj rotaciji.
ASCAP se oslanja isključivo na digitalni nadzor.
Praćenje televizije uživo
Televizijske mreže nose velik dio tereta kada je riječ o izvještavanju o igrama uživo. I za BMI i za ASCAP, postaje moraju čuvati ono što je poznato kao listovi znakova: popis svake pjesme koja se pušta na mreži, kada se pušta i koliko dugo.
Sve su te informacije neophodne jer se za različite vrste korištenja pjesama plaćaju različite naknade. Osim pročešljavanja podataka koje daju postaje, društva za prava na izvođenje također koriste digitalni nadzor kako bi pratili reprodukcije televizijskih pjesama.
Digitalne predstave
Kad je riječ o digitalnim predstavama, život je dobar za tekstopisce, izdavače i društva za prava na izvođenje.
Priroda digitalnih izvedbi pjesama znači da digitalni emiteri mogu prijaviti svoje popise pjesama sa samo oko 100% točnosti grupama za prava na izvedbu. (Imajte na umu da "nastup" uživo ne mora značiti nastup uživo; može značiti javno emitiranje snimljene pjesme.)
Zapravo, mogu pružiti toliko podataka da je njihova temeljitost gotovo problematična za BMI i ASCAP. To je, zapravo, toliko preopterećeno informacijama da se često bore da osiguraju da se sve pregleda.
Predstave uživo
Uživo se u SAD-u prati mnogo slobodnije nego u drugim teritorijima. U SAD-u, 200 mjesta s najvećom zaradom prijavljuju svoje pjesme grupama za prava na izvođenje; ta su mjesta određena prema popisu koji je izradila publikacija glazbene industrije tzvPollstar.
Razumljivo je da ova metoda jedva zagrebe površinu koncertnih izvođenja, tako da mnogi tekstopisci u SAD-u vide malo ili nimalo prihoda od autorskih prava od koncertnih izvođenja pjesama koje su napisali.
U mnogim drugim zemljama te se predstave mnogo pažljivije prate, pa čak i male dvorane moraju predati setliste emisija koje održavaju.
Poseban slučaj: Film
Suprotno onome što možda mislite, u SAD-u se naknade za prava na izvođenje ne prikupljaju na glazbu koja se svira u filmovima jer se filmska industrija uspješno izborila da bude isključena.
