Nacionalni institut za mentalno zdravlje definiše posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) kao „anksiozni poremećaj koji se može razviti nakon izlaganja zastrašujućem događaju ili iskušenju u kojem su teške fizičke dogodila se šteta ili je pretila." NIMH nastavlja da kaže da traumatski događaji koji mogu izazvati PTSP uključuju nasilne lične napade, prirodne katastrofe ili katastrofe izazvane ljudima, nesreće ili vojne борба.
Definicija je od tada redefinisana tako da uključuje izloženost produženom izlaganju stresnim događajima koji izazivaju ekstremni emocionalni stres, bez mogućnosti da se procesuira doživljena trauma. Uz to, logično je da je moguće za one koji su uključeni u visok konflikt razvoda ili traumatski raskid—posebno oni koji su uključeni u nasilne veze, prema advokatu za razvode i trener Karen Covy-može razviti simptome PTSP-a. Čitajte dalje da biste saznali o uobičajenim simptomima i šta da radite u vezi s tim.
Uobičajeni simptomi PTSP-a
Prema Američkom udruženju za anksioznost i depresiju (ADAA), ovi uobičajeni simptomi u nastavku mogu ukazivati na to da imate PTSP.
Oživljavanje traumatskog iskustva
Osobe koje su preživele traumu mogu doživeti noćne more ili flešbekove traumatskog događaja. Ovo može biti izazvano nečim što podseća preživelog na događaj, kao što je godišnjica događaja ili poznata lokacija.
Izbegavanje
Pojedinci se mogu udaljiti od ljudi ili situacija koje su na neki način slične traumatičnom događaju. Preživeli se mogu odvojiti od svojih najmilijih i izgubiti interesovanje za svoje prethodne strasti.
Povećano uzbuđenje
Oni sa PTSP-om mogu postati osetljiviji na svoje emocije ili telesne senzacije. Mogu imati visok nivo anksioznosti, nesanicu, probleme sa fokusiranjem i biti hiper-budni.
Somatoformna bolest
Somatoformna bolest je ona kod koje nema medicinskih indikacija za ono što se čini da je medicinski problem. Na primer, oni koji su izloženi dugotrajnom stresu mogu patiti od glavobolje izazvane stresom. Može postojati hronični bol koji ometa nečiju sposobnost da funkcioniše bez specifičnog medicinskog uzroka.
Primer PTSP-a i razvoda ili raskida visokog sukoba
Uzmimo scenario Dženis, žrtvu razvoda u velikom konfliktu na temu posttraumatskog stresnog poremećaja. Dženis je nedavno dijagnostikovan posttraumatskim stresnim poremećajem zbog duge, dugotrajne borbe tokom procesa razvoda i emocionalnog zlostavljanja njenog bivšeg muža pre i posle razvoda. Dženis se oseća kao da ne može da dobije nikakvo olakšanje jer je neka vrsta sukoba sa njenim bivšim uvek vrebala iza ugla, i nije imala vremena da obradi jedan negativan događaj pre nego što je morala da se suoči sa drugim један.
Kako se nositi sa ekstremnim stresom
Према Američko psihološko udruženje, postoje koraci koje možete preduzeti da biste povratili emocionalno blagostanje i osećaj kontrole nakon traumatskog iskustva.
Dajte sebi vremena da se izlečite
Predvidite da će ovo biti težak period u vašem životu. Dozvolite sebi da oplakujete gubitke koje ste doživeli. Pokušajte da budete strpljivi sa promenama u svom emocionalnom stanju.
Potražite podršku
Zatražite podršku od ljudi kojima je stalo do vas i koji će slušati i saosećati sa vašom situacijom. Ali imajte na umu da vaš tipični sistem podrške može biti oslabljen ako su i oni koji su vam bliski iskusili ili bili svedoci traume.
Prenesite svoje iskustvo
Prenesite svoje iskustvo na način koji vam odgovara, kao što je razgovor sa porodicom ili bliskim prijateljima ili vođenje dnevnika. Saznajte više o lokalnim grupama za podršku koje su često dostupne, na primer za one koji su pretrpeli prirodne katastrofe ili za one koji su žrtve porodičnog zlostavljanja. Ovo može biti posebno korisno za ljude sa ograničenim sistemima lične podrške—ali pokušajte da pronađete grupe koje vode odgovarajuće obučeni i iskusni profesionalci.
Чувајте се
Pokušajte da se bavite zdravim ponašanjem kako biste poboljšali svoju sposobnost da se nosite sa preteranim stresom, kao što je jedenje dobro izbalansiranih obroka i puno odmora. Ako imate stalne poteškoće sa spavanjem, možda ćete moći da pronađete olakšanje kroz tehnike opuštanja. Izbegavajte alkohol i droge. Uspostavite ili ponovo uspostavite rutine kao što je jedenje obroka u redovno vreme i pratite program vežbanja. Odvojite malo vremena od zahteva svakodnevnog života baveći se hobijima ili drugim zabavnim aktivnostima. I izbegavajte važne životne odluke kao što je promena karijere ili posla ako je moguće jer su ove aktivnosti veoma stresne.
Posttraumatski rast
S druge strane, Covy piše da način razmišljanja o rastu može igrati ogromnu ulogu u određivanju da li možete preći preko svoje traume. Način razmišljanja o rastu, prema dr Davidu Feldmanu, autoru Supersurvivors, najbolje se opisuje kao utemeljena nada. Drugim rečima, radi se o priznavanju da je bol stvaran i o spremnosti da se pozabavite svojom traumom; tuga, bol, bes, tuga i sve. A onda, oni koji razmišljaju o rastu takođe pitaju, 'Kako mogu izgraditi najbolju moguću budućnost?' piše Covy. Ona dodaje: „Istraživači su takođe otkrili da je sposobnost prihvatanja situacija koje se ne mogu promeniti ključna za prilagođavanje traumatskim događajima. Socijalna podrška je takođe ključna.